Kad krene berba prvog mladog krumpira u sezoni, posebno pri uzgajivačima iz Belice koji su zapravo u Hrvatskoj sinonim za uzgoj krumpira, krenu i rasprave je li ove godine cijena u otkupu korektna, jesu li uzgajivači pokrili troškove proizvodnje, zaradili nešto, kakve su tragove na krumpirištima ostavile nepovoljne vremenske prilike…
Vremenske prilike u vrijeme pripreme tla, sadnje, zatim i u vrijeme nicanja krumpira bile su sve, samo ne dobre. Smjenjivalo se (pre)hladno vrijeme s (pre)kišnim, pa (pre)vrućim… Stotine hektara nasada pokrila su jezera kišnice koja na specifičnom terenu iz depresija nije imala kamo otjecati.
ZA PRVI NOVAC U SEZONI
Sve to na vlastitoj je koži isprobao Tomislav Filipović iz Belice kojem je proizvodnja krumpira temelj egizistencije obitelji. On je s mladim krumpirom krenuo na tržište dosta rano jer:
– U proizvodnji krumpira pokušao sam si organizirati proizvodnju tako da imam dosta ranih sorti za brzi izlazak na tržište jer tu nam je i prvi novac u sezoni, a to je uvijek i rizična odluka. Vidjeli ste kakvo je vrijeme bilo. Ali, dobro, tamo gdje nam voda nije pokrila nasad, vadi se osam do deset tona mladog krumpira na mekoti, odnosno – petnaest do 20 tona na hektaru. Ne može se reći da je godina povoljna za mladi krumpir… Kad smo izašli na tržište, cijena je bila (za nas, otkupna) četiri kune za kilogram. Razumije se – kilogram koji je pakiran i dostavljen na vrata veletrgovca. Doma se za rinfuzu moglo dobiti kunu ili čak kunu i dvadest manje, pri čemu smo mi proizvođači pod stalnim pritiskom otkupljivača da snizimo cijenu. Otkupljivači su se međusobno organizirali, zajednički uvijek pokušavaju srušiti otkupnu cijenu, ponekad i otvorenom ucjenom. A mi ne možemo u spuštanje cijene ići naglavačke, bez računice…
KIŠE UBRALE SVOJ DIO, A VRUĆINE?
– Evo, od 15 hektara, koliko mi je ove godine pod krumpirom, na tri hektara sav je prinos ubrala kiša… Pod vodom koja je danima stajala u prirodnim depresijama rasla je samo – šteta. I to znatna. Ako na tri hektara, na kojima je bila voda, računamo prosječan prinos, po prosječnoj cijeni mladog ili kasnozrelog krumpira isto, onda je to barem 150.000 kuna štete. Realne, matematikom dokazive.
Sad su počele vrućine, ne znamo što donosi toplinski val, ali kad se temperatura digne iznad 28 ºC, krumpir stagnira… Nakon velikih kiša, nismo mogli odmah u polja sa zaštitom. Na razmočenom tlu mehanizacijom bi se samo napravila veća šteta, a stalno prijete plamenjača, alternaria, javljaju se ožegline…
Tko sad može prognozirati kakav će biti ostatak sezone, što vrijeme nosi? Evo, jučer sam u tri sata u noći pogledao na termometar na autocesti (vozio sam mladi krumpir prema Popovači, po narudžbi) – bila su 24 ºC i tek pred jutro temperatura je nešto pala…
TKO ODREĐUJE CIJENE?
– Znate, s krumpirom je čudna situacija: mi, Belica i okolica, imamo 60 posto hrvatske proizvodnje krumpira, a cijene nam diktiraju drugi, najčešće šverceri iz inozemstva! Onda je jasno da se oko cijena uvijek vode velike rasprave jer ako pogledate kako to ide u slučaju mladog krumpira, stvari su jednostavne. Prvo, po kojoj god cijeni mi dali u otkup krumpir – potrošač, krajnji kupac u opskrbnim centrima i na tržnicama na malo neće ga dobiti (primjereno) jeftino. A u toj maloprodajnoj cijeni krumpira naša otkupna cijena nikad nije ni 40%!
No, to onda ide ovako: mi se na tržištu sa svojim mladim krumpirom pojavimo s jednom cijenom, prije nas su uzgajivači iz Dalmacije, jer imaju prije krumpir, a i jedne i druge u otkupu se cjenovno obara (ucjenjuje) s krumpirom iz Hercegovine, neopterećenim poreznim davanjima, obvezama, s čistim švercom preko meke granice! A nije sav taj krumpir iz Hercegovine jer nema ga gdje toliko izrasti, nego i iz Vojvodine, Srbije… Ta se ista priča ponavlja i u sezoni berbe kasnih sorti.
AKCIJE I KRADLJIVCI
– Tu još treba dodati da se nas proizvođače, izravno ovisne o proizvodnji na otvorenom, o vremenskim prilikama i neprilikama, tiska na akcije u opskrbnim centrima u kojima se trgovci ne odriču svoje marže nijednu lipu, nego se akcije odvijaju na naš račun! Ali znate što je zanimljivo? Kada se u još zimskim mjesecima u trgovačkim lancima pojavljuje tobož mladi krumpir s Cipra ili iz Španjolske – onda nema akcija! Čim mi imamo naš, domaći krumpir – krenu akcije!
Moram spomenuti još jednu zanimljivost: nama proizvođačima kao konkurencija se javljaju i oni koji prodaju krumpir uz ceste, a prije toga su ga na našim poljima – pokrali!
O uređenim tržišnim prilikama ne možemo govoriti, a to znači da nemamo uvjete za fer konkurenciju i tržišnu utakmicu u kojoj bismo sa svojim sposobnostima i znanjem mogli pobijediti.
Zato velim da nama cijene određuje netko treći, a ne ono što mi znamo, što možemo i u čemu smo najbolji…
Teško je uopće prognozirati ishod sezone za srednje kasne i kasne sorte krumpira. Mi proizvođači samo sigurno znamo koliko nam je trošak proizvodnje. Ove se godine neće pokriti s manje od 1,5 kuna po kilogramu, uz prinos barem četrdeset tona na hektaru. Svi ulazni troškovi konstantno rastu, samo proizvođačima otkupne cijene godinama stoje i još nas se tiska prema dolje…
I U PLODOREDU NERED?
– Ne očekujem ništa bolje ni s pšenicom koja je ključna plodoredna kultura i idemo u žetvu za koji dan. Imam ove sezone 15 hektara pod pšenicom, pet pod kukuruzom. Nema najave otkupne cijene, pa i tu samo znam (jer ne radim ništa napamet, nego ipak s olovkom i papirom u ruci) da treba barem 1,5 kuna po kilogramu da bi se isplivalo s pozitivnom nulom! Nema tu nikakvog reda!
No, može biti da ima poljoprivrednika koji imaju niže proizvodne troškove od ovih koje ja računam, ali ja podrazumijevam najbolju agrotehniku, zaštitu i prihranu usjeva i nasada, i sve u optimalnim rokovima (s izuzetkom onih desetak dana u kojima nas kiše nisu pustile na polja), dakle – onako kako se u ozbiljnoj proizvodnji jedino i može raditi. Drugačije ne znam i neću raditi. U onom što je iznad moje proizvodnje i svih drugih ozbiljnih poljoprivrednika – netko bi drugi trebao napraviti red.
Marijan Belčić